Ruptura intrakranijalne aneurizme je pod život opasno stanje koje zahtjeva hitnu intervenciju. Rupturu moždane aneurizme prati visoka stopa mortaliteta i morbiditeta. Moždane aneurizme se razlikuju po morfologiji, veličini i lokalizaciji. Najučestalije su sakularne aneurizme prednje cirkulacije koje se razvijaju na račvištima arterija te najčešće rupturiraju na fundusu. Posljedice rupture aneurizme ponajviše ovise o tome gdje je sama aneurizma bila locirana. Odgođeni tretman može utjecati na dugoročni ishod, stoga je što prije potrebno učiniti dijagnostičku obradu i pristupiti liječenju. Kompjuterizirana tomografija (nativni CT mozga) jest prvo dijagnostičko sredstvo pri sumnji na rupturu moždane aneurizme, ukoliko je nalaz negativan tada je potrebno učiniti lumbalnu punkciju kako bismo sa sigurnošću isključili postojanje rupture. Nakon potvrđene dijagnoze subarahnoidalnog krvarenja (SAH-a) kao posljedice rupture moždane aneurizme potrebno je spriječiti rerupturu te ruptuiranu aneurizmu obliterirati klipanjem ili putem bypassa, no to je moguće jedino ako je aneurizma dostupna. U pacijenata kod kojih se razvija hidrocefalus zbog velike količine krvi u mozgu potrebno je postavljanje vanjske ventrikularne drenaže (external ventricular drain - EVD). Daljnje liječenje je koncentrirano na spriječavanje komplikacija koje zahtijeva multidiciplinrani pristup. Najčešće komplikacije su ponovno krvarenje, vazospazam, odgođeni neurološki deficit kao posljedica vazospazma, hidrocefalus sa posljedičnim porastom intrakranijalnog tlaka. Da bi se komplikacije pravodobno tretirale potrebno ih je na vrijeme uočiti, a u tome ključnu ulogu ima medicinska sestra. Zadaća medicinske sestre je mjerenje vitalnih funkcija i intrakranijalnog tlaka u bolesnika sa postavljenom vanjskom ventrikularnom drenažom, nadzor izlučevina, praćenje stanja svijesti, motoričkog i neurološkog stanja bolesnika, izgled zjenica i reakcija na svjetlo. Stanje svijesti procjenjujemo putem Glazgovske ljestvice kome (GCS). Nadzor bolesnika koji provodi medicinska sestra je izuzetno važan kako bi se uočili prvi znakovi potencijalnih komplikacija. Kada dođe do komplikacija na koje ne možemo utjecati potrebno je provoditi sve mjere u cilju njihova smanjivanja i sprječavanja nastanka ireverzibilnih oštećenja. U komatoznih bolesnika treba prevenirati komplikacije dugotrajnog ležanja - dekubitus, kontrakture, respiratorne komplikacije, trombozu.