Jedna od najčešćih metoda u lječenju malignih bolesti, uz kirurgiju i sistemsku tumorsku terapiju, je i radioterapija. Tako se i u liječenju inoperabilnog raka vrata maternice, preporuča radioterapijsko liječenje. Rak vrata maternice je učestali ginekološki karcinom kod žena (30% svih malignih tvorbi u žena). Za smanjenje pojavnosti raka vrata maternice vrlo je važna prevencija i informiranost mladih žena od samog početka spolnog života. Promjene izazvane Chlamydiom trachomatis, Humanim papilloma virusom (HPV) i Herpes simplex virus tipa dva imaju veliko značenje i ulogu u razvoju cervikalnog karcinoma. Za otkrivanje služi citološki razmaz (na predmetno stakalce razmazuju se stanice epitela cerviksa koje se nakon bojenja po Papanicolau mikroskopski evaluiraju), kolposkopija i ciljana biopsija. Važno je napomenuti da svaka žena koja je stupila u spolne odnose barem jednom godišnje obavi ginekološki pregled i citološki razmaz zbog pravovremenog postavljanja dijagnoze. Cilj radioterapije je uništiti tumorske tvorbe zračenjem, ali pritom je bitno da se maksimalno zaštiti i očuva okolno zdravo tkivo. Kao i kod svake vrste liječenja, nuspojave radioterapije su neizbježne, ali pažljivim planiranjem, napretkom tehnologije i sofisticiranih uređaja, sve su rjeđe. S obzirom na način liječenja zračenjem, radioterapiju možemo podijeliti na dvije vrste. Teleradioterapija podrazumijeva da je izvor ionizirajućeg zračenja udaljen od pacijentovog tijela, dok se kod brahiterapije izvor zračenja nalazi neposredno u blizini tkiva koje se zrači. Intenzitet doze eksponencijalno pada s udaljenosti od izvora i samim time brahiterapija omogućava manje ozračenje okolnog zdravog tkiva. U brahiterapiji se danas koristi pojam strojnog naknadnog punjenja koji omogućuje postavljanje radioaktivnog izvora u prethodno postavljene nosače te se na taj način postiže maksimalna zaštita kako pacijenta, tako i zdravstvenog osoblja.