Urični artritis (giht) najčešća je metabolička reumatska bolest, koju karakteriziraju povišena razina mokraćne kiseline u serumu (hiperuricemija), ponavljajući napadi akutnog artritisa, odlaganje kristala urata u zglobove i druga tkiva te stvaranje uratnih kamenaca u mokraćnom sustavu (urolitijaza). Mokraćna se kiselina u većini tkiva, pa tako i u zglobovima, kristalizira u više od 95 posto slučajeva kao natrijev urat, s tim da taloženju pogoduje kiseli medij. Nakupine uratnih kristala nazivaju se tofi. Iako se kristali urata nađu i u zglobovima bez znakova upale, smatra se da su upravo oni najodgovorniji za upalni odgovor. Urični artritis možemo podijeliti na primarni i sekundarni. Prvi napad artritisa - najčešće se javlja naglo, nerijetko doslovno preko noći, obično nakon nekoliko desetljeća hiperuricemije bez simptoma. Obično je zahvaćen jedan zglob, koji postaje otečen, vrlo bolan, uz topliju i promijenjenu (crvenu ili crveno-lividnu) boju kože iznad njega. Bol doseže vrhunac već nakon osam do 12 sati od početka napadaja, a crvenilo se može protezati i izvan granice zahvaćenoga zgloba. Prvi napad gihta u 50 do 75 posto slučajeva javlja se na zglobu korijena nožnog palca, koji je u kasnijem tijeku bolesti zahvaćen u oko 90 posto bolesnika. Ostali zglobovi, kao češća mjesta prvog napadaja, su zglobovi stopala, gležnjevi, koljena i pete. U akutnoj fazi zglobovi su toliko bolni da su osjetljivi na bilo kakav dodir (npr. dodir plahte), a hodanje je u slučaju zahvaćenosti zglobova na nogama zbog bolova praktički onemogućeno. Upala zgloba katkad je praćena groznicom, tresavicom i općim lošim osjećanjem. Akutna upala može trajati samo nekoliko sati, ali simptomi se najčešće zadrže jedan do tri tjedna, uz postupno iščezavanje. Nakon prvog napada artritisa mogu se javiti novi napadi, na istom ili nekom drugom zglobu. Napadi se u početku javljaju u duljim intervalima, a trajanjem bolesti postaju sve učestaliji. Kronični urični artritis sa stvaranjem nakupina kristala (tofa) - obično se razvija nakon 10 i više godina intermitentnih napadaja artritisa. Taj oblik karakterizira nepostojanje razdoblja bez bolova. Zglobovi su trajno zadebljani, uz povremeno pojačanje simptoma pri novim napadajima, koji se bez pravilnog liječenja mogu javljati svakih nekoliko tjedana. Tofi su potkožne, čvrste, manje ili veće kvrge oko zglobova, koje se mogu naći na gotovo svim dijelovima tijela, najčešće na prstima, ručnim zglobovima, uškama, koljenima, laktovima i mjestima pritiska (peta ili stražnja strana podlaktice). Simetričan raspored tofa, osobito na šakama, može sličiti kliničkoj slici karakterističnoj za neke druge reumatske bolesti, npr. reumatoidni artritis, degenerativne promjene zglobova i dr. Urični artritis pogađa prije svega odrasle muškarce. Vrhunac javljanja bolesti je peto desetljeće života, a opada od šestog desetljeća nadalje. Rijetko nastaje u djece i žena prije menopauze. To je povezano s kontinuiranim blagim porastom razine mokraćne kiseline u serumu muškaraca od djetinjstva nadalje, a u žena vrijednosti ostaju praktički jednake do menopauze, kad počinju rasti. (2).