Napretkom u medicini čovjek je produžio svoj životni vijek, no nije uspio izbjeći pojavu određenih bolesti karakterističnih za stariju životnu dob, pa tako danas postoji sve veći broj starijih ljudi oboljelih od demencije koja svojim izrazito teškim simptomima otežava život i bolesniku i članovima njegove obitelji koji skrbe o njemu. Zbog svega toga palijativna skrb kao dio sveobuhvatne skrbi za bolesnike, odnosno nastavak kontinuiteta preventive i kurativne medicine od iznimne je važnosti za bolesnika oboljelog od demencije i članove njegove obitelji. S obzirom na to da je demencija progresivna neurodegenerativna bolest mozga ireverzibilnog tijeka palijativna skrb ima svoje specifičnosti i započinje u času postavljanja dijagnoze. Ona mora biti kvalitetna i kontinuirana s ciljem smanjenja patnje i boli i osiguravanjem najveće moguće kvalitete umiranja uz očuvanje osobnog digniteta bolesnika do smrti. U palijativnoj skrbi brigu o bolesniku provodi multidisciplinarni tim kojeg čine liječnici, medicinske sestre, socijalni radnici, fizioterapeut, duhovnik, dijetetičar, psiholog i volonteri koji moraju biti posebno educirani za rad s palijativnim bolesnikom. Dobre komunikacijske vještine svakog člana tima od iznimne su važnosti i bitan su preduvjet za kvalitetnu palijativnu skrb. Medicinska sestra kao višestruki aktivni sudionik i važan član palijativnog tima provodi zdravstvenu njegu koordinirajući i rukovodeći cijelokupnim procesom skrbi, svakodnevno vršeći procjenu, planiranje, provođenje i evaluaciju zdravstvene njege pritom imajući na umu da način i cilj procjene moraju biti palijativni. Medicinska sestra mora biti dovoljno fleksibilna da modificira sestrinske dijagnoze i planove zdravstvene njege sukladno stanju i potrebama bolesnika i njegove obitelji. Palijativna skrb osim skrbi o bolesniku podrazumijeva i skrb za članove obitelji koja doživljava promjene i potrebno joj je pružiti podršku, educirati je i aktivno uključiti u skrb o bolesniku. Nakon smrti bolesnika skrb o obitelji se nastavlja i u fazi žalovanja, koje je težak i bolan proces, osnažavanjem obitelji kako bi se uspješno suočila sa promjenama obiteljskog sustava i prihvatila gubitak dragog člana obitelji.