Abstract | Starenje je sveprisutni i nezaobilazni fiziološki proces svakog život bića tijekom kojeg se događaju razne promjene. Možemo ga podijeliti na primarno, sekundarno i tercijarno. Starost predstavlja razdoblje koje je prisutno u razvoju pojedinca, bez obzira na spol, rasu ili ekonomski status i definira se godinama života. Po definiciji nastupa nakon 65.-e godine života. Demografsko starenje možemo definirati kao proces bržeg povećanja broja i udjela starog stanovništva (65 i više godina) u odnosu na radno sposobno stanovništvo (od 15 do 64 godine). U Republici Hrvatskoj postotak ljudi starijih od 65 godina iznosi 17,7 % (14,3 % muškarci; 20,9 % žene). Udio muškaraca veći je u mlađim dobnim skupinama, a udio žena u starijim dobnim skupinama. Čovjek starenjem gubi svoju funkcijsku sposobnost. Vrhunac funkcijske sposobnosti organizma čovjek dostiže u dobi od oko 30 godina, a potom se sposobnosti smanjuju (različiti organski sustavi smanjuju funkcijsku sposobnost različitim tempom). Najznačajnije promjene, ujedno i najuočljivije, tijekom starenja su promjene izgleda. Žene žive duže, ali i brže stare. Vid i sluh im duže ostaju očuvani, kao i neke kognitivne sposobnosti. Muškarci su fizički jači, ali brže gube mišićnu masu. Teže se prilagođavaju na umirovljenički život ili život udovca. Također, muškarci su podložniji nesrećama, ubojstvima i samoubojstvima. Starije žene većinom uživaju u mirovini, brinući se o unucima, družeći se s prijateljima ili obitelji. Rodnih razlika ima mnogo i iskazuju se u svim aspektima života (tjelesnom starenju, kognitivnom i senzornom starenju, socijalnom području, zdravlju, prehrani, aktivnostima, konzumaciji alkohola i tableta i različitim životnim navikama). |