Suicid je aktivni ili pasivni autodestruktivni čin u kojem čovjek svjesno i namjerno oduzima sebi život. Kada se suicid promatra kao akt pojedinca onda se može reći da on ima svoj specifičan proces (tok), psiho-socijalne karakteristike, faktore rizika i individualne povode. Čimbenici suicidalnog rizika su suicidalna ili homicidalna promišljanja, namjere ili planovi, pristup sredstvima za počinjenje suicida i njihova letalnost, prisutnost psihotičnih simptoma, imperativnih halucinacija ili teške anksioznosti, zlouporaba alkohola ili psihoaktivnih tvari, povijest i ozbiljnost prijašnjih pokušaja te obiteljska anamneza. Suicidalnost se može promatrati s više različitih stajališta kao što su psihijatrijsko, sociološko, kulturološko, religijsko i brojna druga. No tek je interakcijom različitih struka, pristupa i stavova moguće sagledati njegovu kompleksnost i pokušati razumjeti što dovodi do njega, njegovo značenje, opravdanost i mogućnosti njegove prevencije. U sprječavanju suicidalnosti prije svega je važno razumjeti i upoznati što predstavlja suicidalni rizik, naučiti prepoznavati suicidalne osobe, usvojiti osnovna načela postupanja u okviru prevencije i postupanja poslije suicidalne intervencije. Preventivni postupci obuhvaćaju adekvatno i pravovremeno prepoznavanje osnovne psihijatrijske bolesti, komorbiditeta te suicidalnog ponašanja bolesnika uz uvođenje odgovarajućih psihofarmaka, psihoterapijskih i psihosocijalnih postupaka.