Cilj ovog istraživanja bio je ispitati doživljaj stresa na poslu fizioterapeuta, stavove fizioterapeuta prema stresu i izgaranju na poslu. Svrha rada je bolje razumjeti fenomen stresa i procijeniti koliki je rizik od izgaranja kod fizioterapeuta te predložiti mjere za prevenciju i suzbijanje izgaranja. Materijali i metode: istraživanje je provedeno na uzorku od 50 sudionika. Sudionici su bili fizioterapeuti sa srednjom stručnom spremom, prvostupnici fizioterapije i diplomirani fizioterapeuti. Svi sudionici su zaposlenici Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Daruvarske toplice. Sudionici su popunili upitnik koji se sastoji od pet dijelova. Prvi dio se sastoji od zatvorenih pitanja s ponuđenim odgovorima o socio- demografskim obilježjima. Drugi dio je upitnik za samoprocjenu izgaranja na poslu autorice Gordane Fučkar (1995) koji se sastoji od 40 tvrdnji i tri subskale. Treći dio je upitnik o predrasudama sastavljen za potrebe ovog istraživanja. Sastoji se od pet tvrdnji. Četvrti dio se sastoji od upitnika o stresu na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika autora Milana Miloševića (2010). Upitnik sadrži 37 pitanja vezana za doživljaj stresa na radu koja su kodirana Likertovom ljestvicom raspona od 1 (nije uopće stresno) do 5 (izrazito stresno). Sastoji se od šest subskala. Ispod upitnika je postavljeno jedno otvoreno pitanje o tome da li još nešto predstavlja izvor stresa na poslu i što bi to bilo.Peti dio upitnika se sastoji od jednog otvorenog pitanja koje se odnosi na postupke koje fizioterapeuti poduzimaju u cilju smanjenja stresa na poslu te od tri pitanja vezana uz edukaciju o samopomoći i potrebom za takvom edukacijom te o potrebi za psihološkim savjetovanjem. Postavljena su pitanja i ponuđeni "da" i "ne" odgovori. Istraživanje je bilo anonimno. Rezultati istraživanja prvog djela upitnika za samoprocjenu izgaranja ukazuju na to da veći dio sudionika osjeća slabije do umjereno emocionalno iscrpljenje, depersonalizaciju i loše postignuće dok 2% od njih osjeća jako emocionalno iscrpljenje, depersonalizaciju i loše postignuće. Kao najčešće izvore stresa u "Upitniku procjene stresa na radnom mjestu" sudionici navode "organizaciju radnog mjesta" i ona je pozitivno povezana sa sve tri subskale ovog upitnika. Slijedeći izvor stresa na radnom mjestu je "javna kritika". Javno kritiziranje zaposlenika dovodi do veće emocionalne iscrpljenosti i depersonalizacije. Stres izazvan "sukobom i komunikacijom" na poslu je umjereno, pozitivno povezan sa sve tri subskale upitnika. Stres izazvan varijablom "smjenski rad" je umjereno, pozitivno povezan sa većom emocionalnom iscrpljenosti, depersonalizacijom i lošim postignućem. Kod varijable o "intelektualnim zahtjevima" vidljiva je najviša povezanost između stresa zbog intelektualnih zahtjeva posla i loše procjene postignuća. U trećem djelu upitnika o predrasudama koji se sastojao od pet tvrdnji nitko od ispitanika nije odgovorio da se potpuno slaže sa tvrdnjama. Vidljiva je visoka pozitivna povezanost između "broja djece" i "dobi" što sugerira da povećanjem dobi dolazi i do povećanja broja djece Zaključak je da organizacija radnog mjesta i rizik javne kritike i tužbi su najveći izvori stresa na poslu. Fizioterapeuti koji imaju više djece su i emocionalno iscrpljeniji, a i u većem riziku od lošeg postignuća na poslu. Mlađi fizioterapeuti doživljavaju više javne kritike od starijih dok se kod starijih u većoj mjeri pojavljuje već i loše postignuće kao posljedica stresa. Slabija organizacija radnog mjesta i financijski problemi, sukobi i loša komunikacija te viši intelektualni i profesionalni zahtjevi posla kao i smjenski rad povećavaju rizik sagorijevanja odnosno značajno su povezani sa sve tri vrste sagorijevanja. Riziku sagorijevanja najviše pridonosi organizacija radnog mjesta i financijski problemi kao izvor stresa. Javna kritika kao stresor značajno je povezana s dvije vrste sagorijevanja: emocionalnom iscrpljenosti i depersonalizacijom, dok je veća percepcija opasnosti i štetnosti radnog mjesta značajno povezana samo sa depersonalizacijom.