Kod moždanog udara kao jedne od učestalih pojava u današnjem svijetu posljedice se često očituju kroz kliničke manifestacije nedostatka funkcija gornjih ekstremiteta u obliku hemipareze ili hemiplegije. Otežani su uobičajeni, svakodnevni pokreti i bolesnici ih ne mogu izvoditi lako i jednostavno te istom snagom kao prije. Ponovno učenje pokreta kroz fizioterapijsku intervenciju kreće od jednostavnijih prema sve složenijima. Za uspješno provođenje fizioterapijske intervencije potrebno je napraviti dobru fizioterapijsku procjenu kroz različite testove i mjerenja od kojih se najčešće koristi Funkcionalna mjera neovisnosti, Bergova skala ravnoteže, Barthelov indeks te Ashwortova skala, te plan fizioterapijske intervencije. Postoji mnogo različitih fizioterapijskih pristupa koji se koriste u tretmanu kod problema gornjih ekstremiteta kao što su Bobath concept, proprioceptivna neuromuskularna facilitacija (PNF), Constraint Induced Movement Therapy (CIMT), Motor Relearning Programme (MRP), a danas i sve popularnija robotika. Oko 70% osoba koje dožive moždani udar imaju oštećenje u funkciji gornjih ekstremiteta, a kod otprilike 40% njih to oštećenje ostaje stalno. Gubitak funkcije gornjih ekstremiteta nakon cerbrovaskularnog inzulta smanjuje neovisnost u svakodnevnim aktivnostima i utječe na kvalitetu života oboljelog. Mišići ruke u koju se ne vrati funkcionalan pokret su izloženi riziku atrofije i kontrakture koji se mogu pojaviti već nakon 6 tjedana poslije moždanog udara.