Cilj ovog rada je dobivanje što jasnije ideje o značenju riječi empatija, što ona zapravo predstavlja i njezinoj važnosti u zdravstvenoj skrbi, posebice za sestrinsku praksu, ali i za čovječanstvo općenito. Koliko je empatija urođena, toliko se može naučiti i savladati poput svake vještine, pa čak i izmjeriti. Predstavljena je analiza koncepta empatije u sestrinstvu, a njezina svrha je razumijevanje koncepta i uključuje pojašnjenje termina te razvijanje operativne definicije za teorijsko i istraživačko korištenje. Također je predstavljeno novo cjelovito konceptualiziranje empatije za sestrinsku praksu britanske sveučilišne predavačice i kliničke istražiteljice Therese Wiseman, koje se temelji na podatcima njezine doktorske studije. Rezultati su otkrili da empatija nije jednoznačni fenomen; identificirana su četiri različita oblika empatije: empatija kao događaj/epizoda, empatija kao način spoznaje, empatija kao proces i empatija kao način djelovanja/postojanja. Samosvijest je važan aspekt empatije, jednako kao što je neophodno da medicinskoj sestri bude vrlo jasna granica između sebe i drugog. Svjesnost samog sebe pomaže nam da postanemo osjećajno ljudsko biće koje se ugodno osjeća u vlastitoj koži i u odnosu s drugima. Primjerima je demonstrirano kako ljudi nadilaze paralizirajuće djelovanje psihičke boli kada imaju dovoljno kontakta s nekim tko ih može čuti s empatijom. Sposobnost da ponudimo empatiju nam može omogućiti da izbjegnemo potencijalno nasilje, može nam pomoći čuti riječ "ne", a da ju ne primimo kao odbacivanje. Ukratko, ako nam je važno što druga osoba osjeća i koje su njezine potrebe, izvanredno je koliko to može pomoći u reduciranju napetosti u međuljudskom odnosu.